John Donne
Holy Sonnet 7
At the round earth's imagined corners, blow
Your trumpets, angels; and arise, arise
From death, you numberless infinities
Of souls, and to your scattered bodies go
All whom the flood did, and fire shall o'erthrow,
All whom war, dearth (famine), age, agues (fevers), tyrannies,
Despair, law, chance hath slain, and you whose eyes
Shall behold God, and never taste death's woe.
But let them sleep, Lord, and me mourn a space;
For, if above all these my sins abound,
'Tis late to ask abundance of thy grace
When we are there. Here on this lowly ground,
Teach me how to repent; for that's as good
As if thou hadst sealed my pardon with thy blood.
Sveti sonet 7
Po najdaljim uglovima Zemljine obline
Zatrubite anđeli. Istupite iz mrtvačkog stroja,
Ustanite, vi beskonačne duše bez broja,
Rasutim tijelima svojim pođite u daljine.
Svi vi koje starost krajči, vatra spali il' poplava ubi
Vi koje rat, suša, vlast, il' bolest bilo koja,
Što vas zakon ili slučaj smakne – a svi ostali nek'
Boga upoznaju ne kušavši okus smrti grubi,
Spavajte svi vi, dok ja svemiru oplakujem vijek;
Svemiru kojeg tište moji silni grijesi.
I kasno je sada, Bože, tražiti tvojih milosti lijek,
Uči me ovdje na Zemlji, daleko od Nebesi
Uči me da se kajem, jer kajanje me plijeni,
Ko da si krvlju svojom pečatio oprost meni.
|
